U timu često uspoređujemo dva najčešća načina bilježenja pročitanog: bilježnicu i digitalni alat. Oba mogu biti jednako korisna, ali vode do drukčijih navika i vrste zapisa. Cilj nam je da zapis ostane lagan za održavanje, a dovoljno bogat da se kasnije isplati vraćati mu se.
Analogni pristup daje sporiji ritam i često potiče dublje promišljanje dok pišemo rukom. Digitalni pristup olakšava pretraživanje, povezivanje bilješki i dodavanje citata bez prepisivanja. U praksi, biramo prema tome želimo li više taktilnog osjećaja ili brzu organizaciju i filtriranje.
Za analogni zapis predlažemo jednu stranicu po knjizi: osnovni podaci, kratki sažetak i 3–5 natuknica dojma. Za digitalni zapis koristimo predložak s istim poljima, ali dodamo oznake (tagove) za temu, raspoloženje i žanr. Važno je da predložak ostane stabilan barem nekoliko mjeseci kako bismo mogli uspoređivati zapise.
Kod poezije za početnike analog često pobjeđuje jer dopušta skice, podcrtavanja i crtice uz stihove bez razmišljanja o formatu. Digitalno je, međutim, izvrsno za spremanje kratkih interpretacija po pjesmi i kasnije grupiranje po motivima poput prirode, grada ili sjećanja. U oba slučaja držimo pravilo: jedan stih koji ostaje u pamćenju i jedna rečenica zašto.
Kad čitamo suvremene hrvatske romane, digitalne bilješke pomažu pratiti likove, mjesta i odnose kroz pretražive popise. Analogni zapis je dobar za emocionalnu liniju čitanja: gdje smo se smijali, gdje zastali i što nas je iznenadilo. U timu često kombiniramo: likove vodimo digitalno, a doživljaj pišemo rukom.
Za klasike svjetske književnosti korisno je uvesti usporednu kolonu: što je i dalje aktualno nasuprot onome što je vezano uz vrijeme nastanka. Digitalni alat olakšava dodavanje poveznica na prijevode, izdanja i kratke kontekstualne napomene. Analog je odličan za vremensku crtu radnje i vlastite parafraze ključnih scena u nekoliko rečenica.
Ako želimo stvarati preporuke za čitanje, digitalni pristup je praktičan zbog filtriranja po temama, duljini i stilu. U bilježnici to radimo kroz indeks na početku: npr. 'kratko i snažno', 'spor ritam', 'za putovanje'. Dogovorili smo da preporuka uvijek sadrži i jedan 'za koga nije' kako bi bila poštena i korisna.
Kod publicistike i popularne znanosti najviše koristimo usporedbu: tvrdnja autora nasuprot našem razumijevanju i primjerima iz svakodnevice. Digitalno olakšava citiranje i organizaciju po pojmovima, ali analog pomaže da ne pretvorimo čitanje u puko skupljanje izvadaka. Držimo se pravila 1-2-1: jedna glavna ideja, dvije potpore, jedna primjena.
Organizacija polica za knjige može se povezati s bilješkama kroz jednostavan sustav oznaka: boja naljepnice ili šifra na hrptu i ista oznaka u zapisu. Digitalno je zgodno za inventar i podsjetnik gdje se knjiga nalazi, dok analog može imati skicu police ili popis posudbi. Tako smanjujemo vrijeme traženja i povećavamo šansu da se vratimo nedovršenim serijalima.
Za književne likove i teme volimo voditi kartice: lik, cilj, prepreka, promjena, te jedna rečenica o temi koja se provlači. Digitalne kartice su brze za slaganje po temama poput identiteta, obitelji ili moći, a analogne potiču slobodnije povezivanje strelicama i marginama. Ovaj dio dnevnika je najkorisniji kad kasnije želimo usporediti više knjiga istog motiva.
Vodič kroz knjižare povezujemo s dnevnikom kroz rubriku 'gdje smo otkrili knjigu' i 'što smo još vidjeli'. Digitalno olakšava spremanje adresa i bilješki o izdanjima, a analog pomaže uhvatiti atmosferu i dojmove o ponudi. Zaključno, ne biramo između papira i ekrana kao da je to natjecanje, nego kao alat prema svrsi: što želimo zapamtiti i kako se planiramo tome vraćati.